otvorimo dušu

Neznam tu igru ali ću napisati svoje sjećanje na Borovicu prije rata...

Pošto sam rođen u Zagrebu 1983 g.  , Borovice se sjećam jako malo prije nego je srušena. Sjećam se tamo možda ljeta 1990 (znači imao sam punih 7 onda) i zime 1991 (tada mi se stric ženio) sjećam se putovali smo vlakom iz Zagreba jer je bio veliki snijeg.  Kao mali se sjećam kod pokojnog djeda Kazimira pune kuće navečer (obično je tamo bio i svećenik Majić) i silaska po noći iz gornje Borovice u Kremu sa svjetiljkama a nije baš bilo meni klincu tada hodati niz one puteljke po noći... Uglavnom bilo je to lijepo doba posjetiti Borovicu familija koja je gore živjela te lijepo dočeka uvijek bi pao neki janjac....

Poslije rata sam bio u Borovici samo jednom mislim da je to bilo 2002 ili 2003. Ove godine dolazim opet već isplanirano i dogovoreno, čak nagovaram svoje frendove da dođu koji nisu povezani s Borovicom nikako da dođu....

Idemo dalje,može sjećanje na borovičke igranke,kako se je uz prigušeno svjetlo pijevalo,plesao stiskavac,auz pjesmu,more se pjenilo..

ja se sjecam prosle godine kako je Copo upo sa gajbe kroz sator i prosuo ljudima sve marke sto su bile na tanjiru  jedva smo ga izvadili iza satora 

pozdravljam sve borovicane, a posebno moju generaciju,